'Jesi li ti normalna!!!'

Anegdota iz susjedstva

Dogodilo se prije nekoliko godina u ugodnom susjedstvu, gdje se ljudi druže, pomažu međusobno, zajedno pijuckaju domaće vino.

Jedan susjed krene k svom prijatelju u posjetu, kad na ulazu u dvorište začuje galamu:

-  Jesi li ti normalna!!! Šta ti misliš, kolika je moja mirovina?!  Ne mogu ja tebi kupovati sve što ti poželiš!       Više ti se ne sviđa normala hrana?  Ti bi samo neke delikatese, milostiva?

Susjed se zaprepasti time što je čuo. Ne može vjerovati da  njegov prijatelj tako ružno viče na svoju ženu!

Pa oni nisu nikad tako razgovarali, uvijek su se dobro slagali!

Krene on natrag, ni ne uđe u dvorište. Misli, bolje da ne upadnem sada usred svađe.

Kad, znenada, zove njega prijatelj sasvim mirnim i veselim tonom:

-  Hej, prijatelju, izvrsno da si došao! Uđi samo, popiti ćemo gemišt! Draga, došao nam je susjed, skuhaj kavu!

Susjed uđe, vidi - nitko od njegovih domaćina nije ljut, pa mu ništa nije jasno.

Kad su popili kavu i malo popričali, upita on prijatelja - na koga je to vikao.

Ovaj odgovori:

-   Ma, zamisli, jučer sam za našu mačku dobio poklon - vrećicu sa nekom finom mačjom hranom.

Sad ta bezobraznica više neće jest ništa drugo!

...

Često se sjetim ove anegdote! 

Moj razmaženi Trio fantastikus filozofira oko hrane. Mene su pretvorili u mačju pepeljugu! 

Za razliku od mačke iz priče, moji uglavnom dobivaju jesti kupljene mačje vrećice, ali  obično uspiju izmoliti nešto drugo, na primjer, ako za ručak imamo pečeno pile! 

Slijedeći dan su na redu protesti. Gospoda neće jesti, traže piceka! 

Lunjalo, koji još vjerojatno pamti gladne dane, brzo prestaje sa durenjem i pojede mačju hranu.

Drugo dvoje filozofa idu za mnom, mijauču, zahtijevaju, a kad im pokažem pun tanjurić, uvrijeđeno se odmaknu.

Uhvatim se kako im kažem:

- Pa vi niste normalni!! Svaki dan bi pečene piceke?!

Ugodan dan s vašim ljubimcima želi vam vaša

Mačja pepeljuga